Zivot u Micijama

Braco moja, zivite u miru
Istina je na ovom papiru

Pismo pise covjek iz Micija
po imenu Topalovic Ilija.
Dobro znade da pismo ne vrjedi
al on oce da se ispovjedi,
pred narodom svojih pradjedova
i da kaze zivjela sloboda.

Slusaj sada moje selo milo
slobode nam nikad nije bilo.
Slobodno nam porez udarise
tu zivota nije bilo vise.
Seljaci nam muceni i jadni
stalno rade i zedni i gladni.

Djeca su im i bosa i gola,
za stokom se po trnju izbola,
opet zeljni i sira i mljeka,
tako jadno zivimo do vjeka.
Ide seljak pa po blatu kleca,
ispod kuce cekaju ga djeca.
Gdje si tata umoran si bijo,
jesil nama bar kruha kupijo.
Bjez te djeco zalosna vam mati,
jedva taksu i porez uplati.
Tocarinu platis na rakiju
i inekcije jadnih kokosiju.
A taksa se na vinograd daje
i na pasa sto prid kucom laje.

 

Jos poreza nam opcina sprema
oj seljace napretka ti nema.
Jednog dana selom nastade vika,
bjez te ljudi eto poreznika.
Vidio sam jos i take jade,
poreznik nam Stevo isprid kuce stade.
Kazuj stara kolko imas koza
a i vinogradu kolko loza.
Krava rice nece jadna stati
moracemo i nju zapisati.
Kad sam vidio sta se opet sprema
bjezi Ilija tu zivota nema.

Stare cizme pa noge u vodi,
a ja gladan, Boze oslobodi.
U Gradisku pjeske moras poci
do pasosa vrlo tesko doci.
Granica je nasa mila mati
bjezi brate Njemacke se vati.

Jedne davne 68sme podjo Brate
trbuhom za kruhom.
U tudjini dosta kruha ima
al´ ti brate oko srca zima.
Nepoznato nemas kuda hodit
a neznades rjec progovorit.

Ostali su moji u rodnom kraju,
oj Micje stari zavicaju.

Autor: TOPALOVIC Ilija, Austrija