Zelja


Najveca je zelja sad u srcu mome,
da ostarim na ognjistu svome.
Zelja mi je stvarno zivota mi moga
nista ljepse od ognjista svoga.
Jednu zelju imam to cu reci svima,
da nam opet bude stara domovina.
U tucini mi smo malo para stekli
ali zbogom svome selu nikad nismo rekli.
Oj njemacka srusila te vila
sto si mojoj braci ucinila.
Svi su dosli da se sretni vrate
ali tako nije mili brate.
U Deutschlandu dok smo boravili,
drugi su nam domove srusili.
Ognjiste nam sada vise se ne dimi,
najteze je nama u tudjini.
Sta nam vrijede sada nasi milijoni
u nasem selu sad zvono ne zvoni.
Odnjeli su zvono crkvu poruslili,
dal su tada oni sretni bili.
Nemoj Sladjo zaboraviti nase selo milo
koje nikom nista nije ucinilo.
Mi nikome nismo crkvu porusili,
mi smo samo za veselje bili.
Ameriko loza nasa i do tebe veze
pomozi nam onda kad nam je najteze.
Oj Sladjana nasa ljepotice sela,
roditela te majka iz micija zena
svuda su ti vrata otvorena.
Krstenje su tvoje u selu slavili,
prijatelji i kumovi veseli su bili.
A i baka stara vesela je bila,
kumovima i gostima rakiju spremila.
Zeljo moja kad ces biti meni ispunjena
da kroz selo pjeva nasa omladina.
Najveca je zalja sad u srcu mome,
da ostarim na ognjistu svome.
Selo nase volimo te kao sliku svetu
ti si nama najljepse na svjetu.

Autor: Topalovic Ilija, Austria