Vraticu se Lubini i selu


Kad prosetam kraj rijeke Lubine,
ja osjetim u srcu toplinu,
gledajuci kako tiho tece
i odlazi negdje u daljinu.
Posjeca me na minule dane,
mladost moje i trenutke srece.
Setajuci kraj rijeke Lubine,
sto nikad ponoviti nece.
Ratni vihor odnio me dalje,
odnio me negdje u tudjinu,
a Lubina poruke mi salje
da se vratim u njenu blizinu.
Da se vratim gdje sam se rodio,
kao djete kraj Lubine seto,
Gdje sam sretno vrijeme provodio,
sve dok nisam nekome zasmeto,
Oj Lubino vraticu se tebi,
da prosetam obalama tvojim,
ja se tebe odrekao nebi,
jer se vamo ostariti bojim.
Vraticu se jednog ljepog dana,
u Lubini pjesmu zapjevati,
prosetacu kroz Micije moje
na koliscu kolo zaigrati.
 
Autor: Ilija Topalovic 2008