Pravda

Nekom zivot daje daje ne prestaje,
a nama uzima i ono sto ima.
Nama uze tebe cvijet mladosti nase,
selo lijepo nase, cvijet iz duse nase.
Nema pravde u zivotu mi to dobro znamo,
kako cemo selo da imamo.
Svi mjestani nasi bili dusa jedna,
ti si pravdo nepravedna.
Kad se selo iseljava, pravda se je sakrivala,
ni prsta ne pruzi da se selo zadrzi.
Zivot prosu punu casu dobrog crnog vina,
sve sto ljudi sagradise posta rusevina.
Nema pravde u zivotu da nas malo krasi,
ti nam pravdo selo upropasti.
Sreco nasa i ti nas izdade,
mili boze da li ima nade,
da se selo nama sto ranije vrati,
bez svoga sela ja cu gorko zaplakati.
Mi smo bili dusa jedna sto si pravdo nepravedna.


Autor: Topalovic Ilija, Austrija