Dragi nasi Micijasi


Sviju vas se sjecam,
u ove hladne zimske noci,
i razocaran sam,
sto od vas nitko,
u Micije nece doci.
Nase je selo bilo,
od rada i srece,
zato tebe Sladjana,
Micijasi, zaboravit nikad nece.
Nisi htjela zaboravit selo,
uspomena ima vise,
otvori nam internet stranicu,
neka se na njoj sve napise.
Neprijateljska ruka kleta,
mitraljezom zareseta,
prosu zrna, kao kisu,
al' ne pade nitko,
od Micijasa, u jurisu.
A, na groblju micijaskog sela,
sitno trepti breza bijela,
pod njom humka, sjajna plava,
tu nam nasa djedovina spava.
Neka, neka, ti se ne boj vise,
jer za tebe na tisuce
Micijaski srca sirom svjeta dise.


Autor: Franjo Topalovic (Ane Lovrine-Sumareve) zivi i radi u Rijeci od 1960

           (kum doma)