Djetinstvo


Gledam sliku iz djetinstva, suza lice przi,
pokojna me Majka za rucicu drzi,
u usima njene rijeci kad mi kaze sine,
a zemlja vec prekrivena duge godine.

Kao da sam juce rodjen, vjerovati ne mogu,
zar se tako brzo mora dusa vratit Bogu.
Jos se sjecam skolske table, kad sam prid nju stao,
Kad sam prvo slovo na nju napisao.

Sve to tako brzo prodje, kao da je san,
proleti mi mladost kao jedan dan.
Kao da sam jucer rodjen, vjerovat ne mogu,
zar se tako brzo ide na ispovjed Bogu.

Ode mladost, starost stize, tako mora biti,
hoces ili neces moras prihvatiti.
pazite se mladi ljudi, brza su vremena,
da vam mladost prodje ne iskoristena.

Dok sam na svijet pogledao, vjerovat ne mogu,
zar se tako brzo dusa mora vratit Bogu.

Autor: Topalovic Ilija
Austrija, prosinac 2005